Vrijeme će najbolje odraditi svoje, ali koje vrijeme?
Jel’ to moje vrijeme, il’ je njegovo?
Ja ću biti sasvim dobro, uz određenu dozu ravnodušnosti, onda će doći jedna noć kada ću se zaželjeti tvojih riječi, i falit će mi sve tvoje.
Također ću dati sve od sebe, da ne sklopim oči, i da se ne prisjećam tvog dodira. Preživjet ću tu burnu noć, onda će doći ljepša jutra. I sve u krug.
Proći će mjesec, pa dva. I bit ćeš zaboravljen.
To bi bilo moje vrijeme…
Ti ćeš svima k'o pravi muškarac negirati, uživati.
I tek kad ostaneš sam, imat ćeš neki osjećaj u tijelu, težak teret.
Podnosit ćeš ga na svoj muški način, uz flašu piva, ponekad i konjaka.
Al’ vrsta alkohola uopće nije bitna.
I onda ćeš shvatiti, da vrijeme i nije neka stvar. Nisi me još zaboravio, još postoji nešto što te vraća meni. To bi bilo tvoje vrijeme…
Dakle tvoje i moje vrijeme, ne idu zajedno – nikako.”
Zemira Bektić ♥
Nakon toliko vremena ja pronađem svoje ime u tvojim postovima, hvala ti.
Drago mi je, zaista 🙂