"Bili smo pravi, al' je vrijeme bilo pogrešno. Nisam bila savršena al' stvarno sam te voljela. Bez glume i lažnog sjaja, ali sa previše ponosa."
* svaka suza ima razlog - svaka bol ima uzrok * (:
Zaboravila me?"
"Ne,prijatelju, nije te zaboravila, nego nema za čim da žali, izgubila je ono što nikada nije ni imala, osjetila, nekoga kome ne znači ništa, a vjeruj mi, prijatelju, ti si izgubio osobu koju je ona sanjala da će sresti u tebi: "koja te razumije, podržava, i koja ti vjeruje. "
I eto, lako je meni. Znam ja da je to tako. Živjeću sa tim da si ti na rastanku plakao, kumio, preklinjao i molio, a ne ja. A ti ćeš morati da živiš sa tim da si najbolju stvar u životu što ti se dogodila, svojom krivicom, izgubio. Lutaćeš i tražićeš neku, da bude ista. Možda čak i mene. Ali, vjeruj, nećeš je naći, a nećeš ni mene. Znam da će ti srce brže zalupati svake godine na onaj datum i da će ti se oči suzama napuniti, a pogled zamaglit. Isto kao nekada, onog hladnog zimskog jutra. Da ćeš me čekati, čekati, čekati i čekati - ali ja doći neću. Vjerovatno ću negdje sa nekim biti srećna. Držaću za ruku i dijeliti dobro i zlo sa nekim ko će umjeti da cijeni ono što ima, biću sa nekim ko nikad neće poželjeti drugu, neko kome ću ja biti sve. Sada ti nije jasno ovo što piše, ali polako. Nekada ćeš shvatiti svaku napisanu riječ. Kada ne budeš mogao da nađeš neku kao ja. Da sve one što su bile pored tebe kada nije trebalo, one su samo bile nekakav hir i najveća tvoja greška. Prolazna stvar, sasvim nebitna. Zbog nečega takvog da izgubiš, sve. Loše je to. Valja taj teret nositi na leđima čitav život. A svaka sljedeća biće baš to - sljedeća. Samo bijeg od tuge, bijeg od prošlosti i uzaludni bijeg od mene. I kada odeš daleko, dalekooo od mene, pobjeći nećeš moći. Proganjaće te ovi mjeseci, ovi dani i ja. Iako to ne želim. Ana Janković
I ne, ne lažem. Kunem se ne lažem! Mogu ja i bez tebe. Ne gledam te više onim očima – očima zaljubljene žene. Iako kada prođeš pored mene, još uvijek me nešto vuče da se okrenem. Da pokušam uhvatiti tvoj pogled. I kad ga uhvatim, tek tada shvatim da mi ništa ne znači. Gledam u stranca, slučajnog prolaznika. Ne znam ko je taj čovjek tamo. Taj čovjek, tu što stoji. Ma taj što nosi lažni osmijeh, dok su mu oči obojene tugom. Čula sam da je lažljiv, da mu je slast prevariti, a čovjek koga sam ja voljela nije bio takav. Ma ni slučajno.
<< 01/2012 >> | ||||||
ned | pon | uto | sri | cet | pet | sub | 01 | 02 | 03 | 04 | 05 | 06 | 07 |
08 | 09 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |