.

‎”Jednog dana će nas naše sudbine razdvojiti i putevi će se razići. Ostat će samo sećanje, slova naših imena urezana na našoj klupi u parku, osušena ruža u nekoj staroj knjigi, broj telefona nepovratno memorisan u glavi. Ostat će poneki osmeh, skriveni pogled, ukradeni poljubac, naš prvi put. I možda nam izmame uzdah te uspomene kad već budemo sretni pored pravih ljudi. Možda i tugu, zato što nikad nismo uspeli. Ali ne brini, mili, vreme je na našoj strani. Donosi zaborav, zar ga ne osećaš već!?”

Komentariši